Što je tehnička civilizacija nekog društva na većoj razini to je društvo sposobnije da proizvede nekulturnije ljude, kao što zaista povijest čovječanstva obilno potvrđuje: ako dobro posjeduje svoju dinamiku i snagu, zlo također sadrži u sebi svoju silu i moć
Kada su fizičari otkrli velike pologe atomske energije u materji, političari su se požurili, da je najprije i izvorno upotrijebe za ubijanje nevinih ljudi.
Želja za užitkom golica, poteže, uznemiruje ljudsko biće, ali ga nikada ne usrećuje i ne zadovoljava. Tko teži za uživanje života bez ikakvih načela, taj će daleko manje uživati život nego osoba, koja čezne za užitkom u skladu s nekim načelima pa se mora u životu često svladavati: Hedonist uživa život manje od askete.
Potrebno je ubijati ljudska bića, da ljudska bića uzmognu živjet…..? Čovjek pobićuje svoj bitak u životnoj zajednici s drugim bićima.
Nijedan čovjek nije pravi čovjek u moralnom smislu, ako svoj život ne čita u životu svakog čovjeka. Gdje nema ove prave istinske unverzalnosti, tamo nema pravog ljudstva. Nijedan jedini čovjek nije duhovno kulturan, ako bilo sebe, bilo drugog izuzme iz ove unverzalnosti. Osoba koja nije svjesna svog neznanja nije uopće kulturna osoba.
Veliki je zločin prekinuti nasilno nečiji mladi život prije nego je ispunio svoje poslanje u svijetu i pobićio svoj bitak u njegovoj fizičkoj cjelini. Ali još je veći zločin ne dopustiti uopće pobićivanje tek začetu ljudskom biću. Mislite da ljudski zametak nije uopće čovjek, jer nije potpun čovjek? Ali ako je fizička potpunost, a da ne govorim o maetafizičkoj, mjerilo, da li je netkpo osoba ili nije, onda nitko nije vrijedan od ljudi da živi, jer smo svi manje-više nepotpuni, ali i ako nismo nepotpuni sada, bili smo nužno nepotpuni prije potpunosti pa bi smo zbog nepotpunosti izgubili svqko pravo na potpunost, a pogotovo nisu vrijedne da žive tolike majke, koje ubijaju svoju vlastitu začetu djecu.
Ako ne postoje neka unverzalna načela ljudskog djelovanja, koja bi priznavali i usvajali svi ljudi dobre volje, onda je čovječanstvo iznutra, iz svog vlastitog bića i povijesti, u smrtnoj opasnosti.
Tko razuman i pametan može očekivati neku pozitivnu i stvaralačku suradnju za poboljšavanje ljudskog društva od onih ljudskih bića koja su u stanju ubiti i svoju vlastitu djecu u ime svog osobnog iživljavanja, užitka i naslada.
Ne vide li, da je ovdje na djelu gruba ljudska sebičnost koja će pregaziti preko svakog načela i ideala, da bi postigli svoje hedonističke ciljeve?
Neću nikada nijednom čovjeku priznati pravu ljudsku veličinu, ako u svom srcu, ne osijeća i ne razvija unverzalnu ljubav prema svakom čovjeku. Mi smo fizički slaba, prolazna, smrtna bića da bi smo mogli na temelju nekih fizičkih načela postati pravo veliki. Stoga ja smatram nemoralnim svako površno, šuplje, rasno, plemensko slavljenje ljudi, kojih, život mjeren na vagi unverzalne ljubavi ne iznosi ništa.
Čovjek čini sebe sama dobrim težeći trajno za ostvarivanje onoga, što je stvarno dobro. Budući da ontološka dobrota ljudskih čina nadilazi čovjekovu volju, ona daje objektivnu vrijednost i objektivno obilježje ljudskim činima.(Omnes vivum ex vivo-ne potječe od filozofa nego od modernih biologa – Pasteur).
Ne Ljubim nijednog čovjeka nekom moralnom vrijednom ljubavi ako ne ljubim svakog čovjeka.
Čovjek je po svom duhu moralna osoba. On ne može shvaćati svijet bez upotrbe nekih unverzalnih načela spoznaje. On ne može umno djelovati, ako ne djeluje u skladu s nikim unverzalnim načelima. Tako ljudski duh potvrđuje svoju stvarnost u svijetu, da ne prekine sama sebe, da se ne otuđi od sama sebe, on treba djelovati u skladu s unverzalnim zakonima. Kada, prema tome, čovjek djeluje iz nekih partikularnih, zatvorenih i ograničenih maksima, on niječe stvarnost svoga duha i tako gubi moralno pravo na unverzalno poštivanje i cijenu. Ako, dakle, činim nepravdu samo jednom čovjeku, ja na neki način moralno činim nepravdu svakom čovjku. Tako isto, ako ubijem nevina čovjeka, ja moralno ubijam svakog čovjeka……