Na poticaj župnika Kovačića, molvarski su župljani jednakim počekli s podizanjem kapelica u svom mjestu.
1926. godine na kraju Đurđevačka ulice u narodu zvane Malo Selo, podignuta je kapelica Žalosne Majke Božje, dok je 1929. godine u dijelu Molvi zvanom Ključeci, odnosno, Vulička, podignuta je kapelica Presvetog Srca Marijina. Već 1923. godine Petar Ištvan je o vlastitom trošku na dijelu Molvarskih Ledina podigao kapelicu Svetog Križa. Isto tako je, većinom o svom trošku, 1930. godine na vlastitom posjedu u Gabajevoj Gredi, Stjepan Halaček sagradio kapelicu Presvetog Srca Isusovog, na ime zavjeta kojeg je dao 1914. godine tijekom ranjavanja u I. svjetskom ratu.
Posljednja 2 vjerska objekta molvarski su župljani sagradili tek nedavno, nakon obnovljenog vjerskog poleta sredinom devedesetih. Građene u tradiciji ranijih molvarskih kapelica, kapelica u Medvrtima, sagrađena je 1994. godine, dok je kapelica Svetog Florijana, podignuta 1995. godine. U graditeljskom smislu nisu se nimalo pomaknule od izgradnje u drugoj četvrtini 20. stoljeća, te predstavljaju stilske i duhovne replike jednog prošlog vremena. Kapelica u Medvrtima posvećena je Sv. Stjepanu.
Sve su kapelice jednostavne osnove, jednobrodne građevine malih dimenzija i skromnijih graditeljskih dostignuća, podignute u tradiciji sakralnog graditeljstva tipičnog za graditeljsku baštinu 19. stoljeća, što je ponavljalo i kombiniralo oblike ranijih stilskih razdoblja. Iako vrlo skladnih oblika, zanimljivo i različito riješenih pročelja, ne mogu se uspoređivati s izuzetnim graditeljskim dometima ranijih razdoblja crkvene izgradnje u Molvama. Njihova je vrijednost prije svega povijesna i vjerska, upravo stoga što zorno svjedoči o tijesnoj i stoljećima neprekinutoj vezi molvarskog čovjeka i njegove vjere.