U Španjolskoj, točnije u Sevilji, nalazi se na prostranom trgu “Audiencia”, na starom tornju stari sat. Zanimljiv je po tome što je uvijek, namjerno 10 minuta natrag. Stoljeća su prošla i dinastije i režimi, ali je sat do danas 10 minuta u zakašnjenju. Zašto? To je spomen na tradiciju. Na tom su se trgu izvršavale smrtne kazne osuđenika na smrt. Kad bi stigao sat pogubljenja, još bi ostalo 10 minuta. Nije puno, ali uvijek možda dovoljno da stigne pomilovanje za osuđenika ili da se osuđenik pomiri s Bogom da ne izgubi vječni život ako mora izgubiti prolazni, vremeniti. Ergo:
Svaki je čovjek još prije rođenja osuđen na smrt, mora umrijeti. Jedino što nitko ne zna je li onih posljednjih 10 minuta daleko ili blizu, ili su možda već tu, iako smo zdravi i raspoloženi. Nije nam znano za koji sat polaska navio je vječni urar naš životni sat. Stoga je važna Isusova riječ: “U koji sat i nemislite doći će Sin čovjčji”.