Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko. Dotrči: jedna lijepa gesta, puna zanosa i želja. S toliko pitanja i očekivanja. A na koncu, taj netko, ode smrknuta i ožalošćena lica. Što se to dogodilo da se sve promijenilo? One Isusove riječi: Prodaj sve i razdijeli siromasima zatim dođi i slijedi me. Okrenuti život naglavačke: istinita dobra nisu stvari nego osobe. Primjećujemo kako ovaj nema imena, on je “neki,” o kojem znamo samo to da je bogat. Novac je njegova osobna iskaznica i ime i prezime. Za sve je druge taj, jednostavno, bogati mladić. Toliki drugi bogati u Evanđelju u susretu s Isusom imaju ime: Zakej, Levi, Suzana, Ivana. Novac nije bio njihova osobna iskaznica. Što su učinili ovi bogati koje je Isus zavolio i kojima je s dvanaestoricom navraćao. Jednostavno prestali su tražiti sigurnost u novcu nego su se zauzeli da oživi život oko njih sami. To je to što Isus podrazumijeva: sve što imaš razdijeli siromasima. Više nego siromaštvo podrazumijeva ono podijeli – razdijeliti. Onaj se mladić ražalosti jer nije imao snage da promijeni svoj život. Ono što Isus predlaže nije ogoljeti čovjeka od svega, koliko ga učiniti slobodnim. Slobodan, s tisuću obveza. Isto kao što je odgovorio Petru na pitanje: Gospodine, evo mi smo ostavili sve i idemo za tobom, što će mo dobiti za uzvrat? Za uzvrat ćeš dobiti tisuću puta toliko. Ostaviti sve da bi se dobilo sve: Imat ćeš stotinu braće, sestara, majki i djece… Onako, kako se je napunila kuća Zakeja, bogataša koji je rekao: evo polovicu moga imanja dajem siromasima……..
Pronašao je pravi smisao i cilj života. Blago njemu. A mi….?