“Vjera kršćana je uskrsnuće Kristovo” (sv. Augustin). Svi vjeruju da je Isus umro, također i pogani, agnostici to vjeruju. Ali smo kršćani vjeruju da je i uskrsnuo i n ije netko kršćanin ako to ne vjeruje..
Smrt na križu ne bi bila dostatna da nam posvjedoči da je Isus uistinu Mesija, poslanik Božji. Ne, ne bi bila dovoljna! Mnogi su mučenički umrli zbog pogrešna ili upravo nepravedna razloga. Prisjetimo se brojnih ekstremista koji se žrtvuju, odvlačeći sa sobom u smrt desetke i desetke nevinih osoba. Njihova smrt služila je kao dokaz da su vjerovali u njezin uzrok, ali ne da je njeni uzrok bio pravedan. Smrt Kristova nam posvjedočuje njegovu ljubav, njegovu djelatnu ljubav, ali jedino uskrsnuće posvjedočuje njezinu istinitost, autentičnost njezina uzroka.
O sv. Serafinu iz Sarova, monahu koji je živio u Rusiji u 19. stoljeću, čitamo, kad su ga neke osobe išle tražiti u njegovu samostanu da bi mu povjerili svoje boli, on bi išao njima u susret i, već ih izdaleka pozdravljao zanosno vičući: “Radosti moja, Krist je uskrsnuo!” Na usnama sveca te su riječi imale takvu snagu da je posjetiteljima, samo kad bi ih čuli, odlazila svaka bol iz srca i u njemu se rađala nada.
Neka to bude i naš pozdrav! Susrećući se na blagdan Uskrsa, kličimo jedni drugima, očima ako nam to nije moguće usnama: “Radosti moja, Krist je uskrsnuo!”