Na Badnju noć, 24. prosinca 1818. 26-godišnji kapelan u Salzburgu u Austriji, veleč. Josepf Mohor, spjevao je pjesmicu: Stille Nacht/Tiha Noć, koja je kasnije prevedena na skoro sve jezike svijeta na kojima se pjevaju božićne pjesme. A kompozitor F.Gruber uglazbio je tu glasovitu pjesmu poštujući sve oznake mirne noći, Djetetova uljuljavanja u slatki san, Josipova bdijenja, Majčine radosti, anđeoskog glasa: Stille Nacht…Tiha Noć, blažena noć! – Sve već spi, Samo bdi Josip blag i Marija s njim- Milo dijete u jaslama tim. Spava u slatkome snu – Spava u slatkome snu…
Rodio se Bog i čovjek. Otac nebeski u svoj svojoj neizmjernoj dobroti i velikodušnosti smislio je plan stvaranja i spasenja svega čovječanstva. Vječna Riječ, druga božanska osoba Presvetog Trojstva silazi do razine zemaljske, do najniže nadmorske visine, one betlehemskih građana i njihovih potleušica sklepani iz ljudske sebičnosti i duhovnoga mraka, i spušta se još niže, do betlehemske stajice, jer radije se skoloniti u štalu nego smetati snene betlehemske građane u kući: pusti ih neka prespavaju i tu veličanstvenu noć, koje ionako nisu bili dostojni, jer su prespavali i mnoge druge milosne dotadašnje.
Ali bijaše jedno Srce, ono svete Djevice, koje ga je primilo, ljubavlju oblilo. mlijekom zalilo, kojemu je dragi Sinak – rumen cvijetak! A u pozadini, iznad svega, usred burne noći, a iz Dubine povijesne Tihe noći, svjetlosni sklad anđeoske pjesme slavi Boga na nebu i mirom obdaruje ljude na zemlji, one koji Boga ne psuju, nego ga pobožno poštuju.. Puno je lakše razumjeti i predočiti to kako je Sinak mali, na onoj žuljavoj slami, u hladnoj štali stao suze točiti…. I što ti misliš da mu je bilo ne zgodnije, to mu je ugodnije, samo neka nije u Betlehemu, u onom ljudskom sebeljubnom egoizmu. I točno se čuje kako kroz one suze samo toči : Neka me ovdje, ne daj me, Mama, iz štale, nemoj me tamo onima kod kojih ne bijaše mjesta za nas, ubit će u meni i Boga i čovjeka, još za malena.
Kakva bolna stvarnost u odnosu na zamišljenu idilu salzburškog kapelana: Spava u slatkom snu! Spava u slatkome snu!. A on stvarno među janjetom, junetom i magaretom tužno tuguje, jer od svega svijeta nitko njega tu ne miluje. Ali srećom tu je Josipova desnica, Majčina ljevica, koja ga srcem prihvaća upravo kako Bog hoće, kako mu se svidje. I u tim dvjema osobama novorođeni Bog i čovjek nađe potpunu zaštitu i zemaljski spas od uboice života.
Pa ako vam , mladi očevi i majke, ruka nije kadra pomilovati barem vlastito dijete, najprije ga odgovorno začeti, pa ga s ljubavlju primiti na majčina i očeva koljena i otpjevati pjesmu njegovu smješku, dijete, koje inače spontano osjeća kad ga se voli kad ga se ne voli, i kojemu je samo do toga da se radosno raduje, a ne tužno tuguje, kako se ne bojite da će vam se ta ruka i ta koljena zgrčiti ?
Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin..Pastiri sa svog polja hitro ustaju. Idu k njemu.. i njemu se klanjaju..
Oni ne mudruju, ne odgađaju, ne vraćaju se na svoja ležišta. Priprosti, jednostavni, nepismeni pastiri pročitaše Božji rukopis! Njima se Bog ukazuje, oni objavu primaju i okom i srcem, i uhom i duhom, i nose dare. Eto nije baš “od svega svijeta nitko”, nego jest ipak netko tko Djetešce miluje. Ušli su pastiri ne samo u povijesnu štalu nego u opću svetu povijest, i to kao najmudriji i najsretniji među svim ljudima, koji spoznaše dan i čas Božjeg pohoda. I odazvaše se.
Božić je Dan koji nam učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu. Radostan i veseo božić svima! Svi dani Nove godine 2015. bili nam ispunjeni duhovne radosti i blagoslova, puni tjelesnog zdravlja i pravoga veselja!