U ranim jutarnjim satima 20. listopada 2018. godine uputili smo se na hodočašće u Međugorje nas oko sto hodočasnika iz naše Župe Uznesenja BDM u Molvama. Na ovaj put potaknuo nas je naš župnik o. Zdravko Tuba koji je s nama hodočastio, organizirao put i brinuo za sve potrebno, posebno za molitvene trenutke tijekom hodočašća.
Na putu do Marijina svetišta u Međugorju posjetili smo grad Šibenik. Razgledali smo šibensku katedralu čiju nam je povijest i umjetničku vrijednost opisao župnik don Krešimir Mateša. Nakon kratke molitve uputili smo se u Nacionalno svetište sv. Nikole Tavilića. Dočekali su nas, primili i ugostili naši svećenici franjevci konventualci s gvardijanom i rektorom svetišta o. Ivanom Bradarićem. Molitva u svetištu dragog nam sv. Nikole potaknula je svakoga od nas da se više utječemo njemu u zagovor i preporučamo mu svoje potrebe. Zahvalni našim franjevcima za toplo i radosno gostoprimstvo uputili smo se prema Međugorju. Mjesto boravka, umor od puta i slične često važne stvari ovoga su dana bile potpuno sporedne. Crkva, molitveni prostor, Križevac i Podbrdo postali su središte našega boravka ovdje ovoga 20. i 21. listopada 2018. Sveta misa u svetištu na otvorenom, krunica i klanjanje duboko su dodirnule srce svakog hodočasnika. Mir, tišina i prisutnost Boga koji ne ostavlja svojih vjernika i poziva ih uvijek sebi po Srcu i blizini svoje Majke ispunjali su nas u večernjim trenucima i duboko se utisnuli u životne korake koji su pred nama. Nedjelja je bila posebnija od dosad proživljenih nedjelja. Opustiti se u trenucima mira i u prostoru koji odiše mirom. Pustiti duši i srcu da u svetoj misi prepoznaju Božji dodir, u molitvi otkriju vrijednost Isusove žrtve i darovanog života te prime milosti i milosrđe koje Gospodin daruje svakome po sakramentu sv. ispovijedi. Trenuci su to koji ostaju u nama, koji nas nose dalje u život i koji pozivaju na život u Božjoj blizini. Onima koji su bili nije teško prenijeti dojmove ovoga tihoga mirom ispunjenoga Marijina svetišta u kojemu se ‘dodiruje’ Njezina prisutnost i zagovor po molitvi krunice, svetoj misi, sakramentu sv. ispovijedi, klanjanju, osobnoj molitvi… a onima koji još nisu ovdje bili najbolje je preporučiti da dođu jer se milost najviše osjeća kada se doživi. Ovako ispunjeni zaputili smo se polako prema našim domovima.
Na povratku smo, iako zbog snažne bure s dosta zakašnjenja, posjetili Udbinu, Crkvu hrvatskih mučenika – Hrvatsko nacionalno svetište. Dočekao nas je vlč. Josip Šimatović, župnik i čuvar svetišta koji nas je upoznao sa svetištem i njegovom važnošću za naš hrvatski narod čija je prošlost ispunjena mučenicima koji su svoj život darovali za hrvatsku sadašnjost i budućnost. Mjesto je ovo na kojem se čovjek može zaustaviti i pitati što radi sa svojim životom i životom svojih bližnjih…
Dan je već bio na izmaku te smo se uputili prema Molvama. Vrijeme u autobusu dragocijeno je vrijeme za trenutke smiraja, molitve, razmišljanja, obogaćivanjima jednih drugih primljenim milostima… Prošlo je brzo. Zahvalni Gospodinu i Mariji za ove dane te okrijepljeni njihovom blizinom nastavljamo svoj životni hod u zajedništvu sa svojim ukućanima, susjedima i svima koje svakodnevno susrećemo.
Zahvalni hodočasnici