Nalazimo se na početku svetoga vazmenoga trodnevlja. Večerašnjim slavljem Mise večere Gospodnje počinjemo svoj trodnevni hod do Uskrsa. Logika trodnevlja ne krije se u brojanju dana nego u jedinstvu Kristova vazmenoga ili pashalnoga otajstva koje je Gospodin navijestio i u koje je ušao slavljem pashalne večere sa svojim učenicima.
Nakon 40 dana što nismo pjevali Slavu, večeras ćemo je posebno svečano zapjevati i pri tome će zazvoniti sva zvona koja će potom utihnuti do noći vazmenog bdjenja.
Nakon pričesti, slijedi prijenos Svetootajstva. Svećenik će ispred oltara pokaditi Svetootajstvo i tada ćemo u procesiji svečano prenijeti Svetootajstvo na za to predviđeno mjesto. Euharistijske prilike pohranjuju se na prikladno mjesto s jednim jedinim ciljem: za pričest bolesnika te za pričest vjernika u slavlju Muke Gospodnje na Veliki petak. Pohranjivanje euharistijskih prilika ostavlja Crkvu do vazmenoga bdijenja bez slavlja sakramenata. Crkva ulazi u »veliki post«, u dane kad joj je Zaručnik »uzet«.
Dan Kristove Pashe započinje u tami, u noći kad je Gospodin uhićen i otet; ispunjen je tamom koja je zavladala zemljom kad Gospodin »predade duh«; i dovršava se svitanjem, »rano ujutro«, kad Marija Magdalena »dođe na grob i opazi da je kamen s groba dignut« (Iv 20,1). Večer Velikoga četvrtka sviće zorom uskrsnoga jutra.