Zašto slavimo Božić? Samo iz obzira prema tradiciji i običajima, ili smo pozvani od kojeg prijatelja, ili radi kurioziteta, zanimljivosti, ili iz nekog drugog razloga da bi smo doživjeli nešto drukčije u životu? Ne zanimaju me odgovori na ova pitanja. Ono što je važno, a to je: da ga slavimo. Božić je noć koja je drukčija od drugih.
Stara židovska tradicija govori o četeri noći – temeljne noći koje razdjeljuju povijest čovječanstva.
Prva je: noć stvaranja kada tama bi uništena s tvaralačkom Rječju Božjom: neka bude svjetlo.
Druga je: ona Božjeg Saveza s Abrahamom, prvog vjernika. Čitamo u knjizi izlaska: dok je sunce zalazilo i dok se smračilo Gospodin zaključi Savez s Abrahamom.
Treća noć vezana je uz oslobođenje Izraelskog naroda iz Egipatskog ropstva – Pashalna Noć – Noć Slobode.
Četvrta i posljednja noć bit će ona Mesijina poslije koje ne će biti druge noći nego vječno svjetlo kako to piše prorok Izaija: Bit će jedan jedini Dan. Ne će biti ni dana ni noći. Bit će Mir. To je ta noć koju mi slavimo na Božić. Noć koja je pobjeđena zauvijek od pravog svjetla koji je Isus Krist.. Od nas se traži da gledamo u njega – Krista, u njegovo rođenje ako želim shvatiti Božićnu Noć. ( u vjerovanju: koji je za nas sišao s nebesa i po Duhu Svetom se utjelovio, posta čovjekom u krilu Blaže Djevice Marije.. ili Luka u Evađelju: Kad se ispunili dani donese (Marija) na svijet svoga Sina… nije bilo mjesta nego u jaslama. Luka piše jednostavno. Sve čudesno, a jednostavno. Tu su različite osobe. Mislim najprije na pastire – Slabost s jedne strane, a moć s druge strane – August Cezar. Bog ostvaruje svoj program preko slabog djeteta. Djete se rađa od ugnjetenog naroda. On koji je pravi osloboditelj i Spasitelj rađa se u štali u siromaštvu.
Obraćam se posebno onima koji trpe. Osobito onima koji su u iskušenjima duha i tijela. Radost Božića bila svima. Nek vam je sretan Božić. Dobro znam da ova radost ne briše žalost svjeta, niti materijalno siromaštvo, ni mržnju ni sukobe, ništa od onog što pritišće čovječanstvo u našim gradovima i selima i obiteljima. Ali znam da Božić daje jedno novo povijesno tumačenje žalosti u svijetu, što više, daje autentičnu pomoć kako je pobjediti, nadići. Sin Božji postao je jedan od nas, postao sličan nama, s nama dijeli bol ovoga svijeta. Ako se Bog u Isusu učovječio neće nas zaboraviti ni ostaviti. Ne ostavlja nas same u našim mukama i tjeskobama..
Želim se obratiti onima koji su možda izgubili običaj molitve. Želim da hrabro uđu u dijalog s Gospodinom. Obraćam se i onima koji misle da više ne vjeruju, onim indiferentnima; koji su u sumnji – njima kažem: Bez straha. Zaista, je teško vjerovati, što više, može se činiti nemogućim. Bog se učinio malenim; Svevišnji – potrebnim; Besmrtni smrtnim. Teška je ova vjera ali jedina prava vjera koju Božić traži. Ovo dijetešce u jaslama, Utjelovljeni Krist je od Boga. Ovu vjeru, živjela je one noći Blažena Djevica Marija, koja je donijela na svijet svoga Sina kojega je položila u jasle. Molimo Mariju da budemo dionici njene vjere. Ovo je poruka Božića: Bog ljubi čovjeka, zato je postao dijete. U njemu pozdravljamo Krista našega otkupitelja i Spasitelja.