Isus ima kruha za sve. On daje život za sve bilo riječima ili gestama. Ova zgoda o umnažanju kruha, više je znak ili poruka nego li je čudo. Pet tisuća ljudi na brdu – Brdo označava mjesto gdje Bog stanuje, a dječak koji ima pet kruhova još nije odrastao čovjek, (slika svakog kršćanina) a velokodušan. Nitko ga ništa ne pita a on daje, dijeli onih pet kruhova i dvije ribe.. Mogao je misliti: što je tih pet kruhova i dvije ribe za pet tisuća ljudi-ništa.. On ipak daje. Kad moj kruh postane naš kruh, umnaža se. Malo kruha podijeljeno sa svima, dostaje. Koliko je kruha na našoj zemlji, da se podijeli, bilo bi dosta za sve. Mnogi sabiru, ne dijele. Fali onaj evađeoski kvasac. Kršćanin, vjernik je pozvan opskrbljivati čovječanstvo. On je više kvasac nego li kruh.
Tri riječi. Isus uze kruh, blagoslovi i razdijeli. Te riječi tvore živo Evanđelje . Mi nismo gospodari stvari, ako ih tako doživljavamo mi ih profaniziramo. Zrak, voda, zemlja i kruh i sve to što nas okružuje nije naše. Istina, najprije dolaze do nas potom nas nadilaze, prelaze. Evanđelje ne govori toliko o umnažanju nego o dijeljenju kruha koji nikada ne nedostaje. Dok su ga dijelili nije ga usfalilo, to jest, dok je prelazio iz ruke u ruku, ostajao je u svakoj ruci.