Tri sudišta osuđuju Isusa: U sudištu Kaife (židov) Isus biaše ismijan u svojstvu mesije. U sudištu Herodovu (grk) Isus bijaše ismijan u svojstvu mudraca. U sudištu Pilatovu (rimljanin) Isus bijaše ismijan u svojstvu kralja.
Tako, tri su civilizacije povezane u kažnjavanju Boga koji postade čovjek: hebrejska civilizacija, grčka civilizacija, rimska civilizacija.
Krist, Bog koji postade čovjek, kažnjava se nevin od ljudi kao psovač, hulitelj, kao luđak, kao bundžija.
Jeruzalem, Atena i Rim, sva tri grada ujedinjena protiv Isusa.
Jeruzalem predstavlja civilizaciju – kulturu bitka i svetoga;
Atena predstavlja civilizaciju- kulturu istinitog i lijepog;
Rim predstavlja civilizaciju – kulturu dobrog i pravednog;
Možemo zaključiti konkretnijim i jasnijim riječima: Jeruzalem je teologija, Atena je filozofija i umjetnost, Rim je blagostanje i pravo. Tako, svi su se udružili protiv Krista. A mi se pitamo: zašto se je Isus dopustio ismijati, suditi i osuditi, kad on sam bijaše Svetac, Lijep i Dobar; jer u njemu samom bijahu Bitak, Istina i Dobrota, ili jasnije, on sam bijaše sama svetost, ljepota i pravednost i s njim su definitivno potmnjele sve civilizacije i sve kulture pred nijm su sve bile na zalazu i izdisaju. Rezultat svega toga je Isusova smrt.l. Kolika je ljudska zloba, zavist i ne snošljivost.
Kroz stoljeća pa do današnjeg dana nastavlja se suđenje, ismijavanje i osuda Krista s različitih strana, od različitih civilizacija i kultura koje se slijede i koje se ponavljaju, varirajući, to jest, uzimajući različite forme, postižu više-manje različite rezultate, a namjera je uvijek ista- dotući Krista- koji eto, uznemiruje naše savijesti, koji je u neku ruku naš suparnik u svetosti, dobroti i pravednosti. To su uglavnom isti motivi i ove naše velike suvremene kulture.