Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti (Mk 1, 34)
Isusov dnevni red bijaše: ozdravljati, moliti, navještati. Sve, zapravo, polazi od boli i žalosti u svijetu, među ljudima. Isus dotiče, govori, uzima za ruku, ozdravlja. Mase ljudi ga slijede napose u Kafarnaumu. Odreda su to bolesni, nemoćni, hendikepirani. Isus ih čudesno ozdravlja. S njime pronalaze život. Isus time pokazuje kako je moguće živjeti bolje, bolje za sve.
Bolesna Petrova punica je ležala u krevetu. Odmah su to Isusu javili i zamolili ga za pomoć. Lijepo je to od apostola da su se zauzeli kod Isusa kao prijatelja za onu koja trpi (punica jednog od njih, Petra). Isus sluša, odgovara, približava se. Ide u susret boli, ne izbjegava je, ne ma straha.. Uzima osobu za ruku. Ruka u ruci. Kao da hoće reći: nisi više sama. Kao neki otac svome sinu- djetetu. Jednostavno, onaj koji trpi traži ovo: biti mu blizu, ne ostaviti ga samoga u borbi…Podiže je. Ona ustaje, uspravlja se. Stoji uspravno. Vraća se u puni život. Ruka u ruci. Čovjek i Bog. Beskrajnost i moje ništa.
Dok je bio mrak, iziđe na samotno mjesto i molio je.. Svaka rijeka živi od izvora, tako i mi. Prvi naš izvor je Bog. Apostoli viču: svi te traže. A on! Idemo u obližnja sela i gradove propovijedati, propovijedati i njima. Isusa ne zanose obožavatelji i njihove hvale i pohvale, ali se i ne deprimira, neobeshrabruje kad ga odbijaju u nekim drugim gradovima i selima. On ide dalje ozdravlja i propovijeda: Kraljestvo božje je blizu. Bog je blizu tebe, sljubavlju, ozdravlja tvoj život…..