“Budi svjetlo svoje obitelji”, riječi su pape Franje. Možemo ih parafrazirati i reću – upali svjetlo u svom braku-
Poznata je činjenica kako je za ženu brak polazna točka, a za većinu muškaraca dolazna točka. Važna je to spoznaja u razumijevanju vjernosti : Što je to vjernost? Biti vjeran u tami u ono što se vidjelo na svjetlu. (Vjera je jedno skupa svjetlosti i tame. Tko je stalno u svjetlu taj ima viziju a ne vjeru, tko je stalno u tami ne može imati vjeru). Brak je zajednica ljubavi i života. Dakle, smisao braka je ljubav. Djeca su plod te ljubavi. Djeca ne mogu i ne smiju biti smisao i cilj braka. To nebi bilo dobro ni za roditelje ni za djecu.. Smisao života jest naučiti ljubiti. Mnogi to lakše otkrivaju u braku, lakše prepoznaju veličinu poziva na tu svetu ljubav. Zato, svaka udata žena koja ljubi svoga muža tom ljubavlju je zapravo djevica. Mudre žene znaju da su sretni muževi uvijek dobri muževi, a mudri muževi znaju da su sretne žene dobre žene. Odrasla žena zna da muž ne može ljubiti ženu kao što žena može ljubiti muža. Žena ima istančanije osjećaje time je i sposobnija pokazati više ljubavi tj. vše daruje a manje traži. One su bogastvo u ovom siromašnom svijetu. Dok čovjek uljuđuje, očovječuje svijet radeći žena očovječuje čovjeka radeći u kući. Prava žena je, u neku ruku, majka svoga supruga, a muž je, u neku ruku, otac svoje žene.
Onaj koji nije bio ljubljen ne zna što znači ljubiti. “Budi svjetlo svoje obitelji”.