Neki čovjek imao dva sina….. U njima prepoznajem metaforu našega podijeljenoga srca. Jedno srce kaže “Da” a zatim odmah kaže “Ne”.
Prispodoba o dva sina, koji ne čine ono što kažu, izražava duboko žaljenje zbog podijeljenosti srca, naše nedosljednosti na koju se žali i sam sv. Pavao: “Dobro koje ja želim ne činim, nego zlo koje ja ne želim to ja činim”.(Rim.7,15-16). Isti problem muči i Goetea: “Imam u sebi dvije duše .. ” a s druge strane prispodoba izražava nostalgiju za jedinstvom srca koje zaziva psalam 86,11 “Usmjeri srce moje”, ili knjiga Mudrosti: “Drži srce moje ne podijeljeno, srce jednostavno..” Podjeljeno srce stvara nedosljednost: govoriti jedno a činiti drugo. Drugim riječima biti dio brata koji kaže u molitvi i u crkvi hoću i dio brata koji kaže ne ću u životu.
“Bolje je biti kršćanin, a da to ne govorimo, nego li reći da smo kršćani a nismo”. (Sv. Ignacije Antijohiski)