Gospodar vinograda ne unajmljuje radnike radi samog vinograda nego ga tjera briga, tjeskoba s krb za ljude, za radnike. Zamislite, pronalazi one na koje nitko nije mislio. On misli. Ne gleda svoj interes nego interes radnika, njihove potrebe, potrebe posla i zarade da bi živjeli, da bi preživjeli.
Navečer, u trenutku isplate, duplo iznenađenje. Posljedni pristigli u vinograd prvi su isplaćeni. Za samo jedan sat rada dobili su plaću kao da su radili cijeli dan. To je naš Bog, Isusov Bog. Gleda potrebe drugih, radi protiv svih ekonomskih pravila. Nijedan gospodar ne bi tako učinio. Bog nije taj i takav gospodar. On želi osigurati kruh svagdašnji svakom čovjeku, svakoj obitelji.
Oni radnici od prvog sata, razočarani. Misle da zaslužuju više od ostalih. Međutim, njima se ništa ne oduzima, tako su se dogovorili, pogodili, ali pridodaje se drugima. Dvojba: pravednost ili dobrota? Pravednost se mjeri po zasluzi, a dobrota po potrebi, govorili su stari duhovni oci. Ljudska pravednost jest: dati svakome njegovo, a Božja jest dati svakome bolje, po potrebi. Čovjek razmišlja i djeluje ekvivalentno, a Bog iz punine, daje više, na pretek, da pretekne.
Prava ljubav ne traži svoj interes nego onoga kojega ljubi.