“Boga se može spoznati samo na koljenima”. Nisu to riječi nekog pobožnog nego velikog teologa prošlog stoljeća Karla Rahnera.
Raspeti na zemlju donosi i obznanjuje lice Boga. Objavljuje njegovu volju služenja ne podjarmljivanja, donosi život ne oduzima ga, da spasi ne da osudi.
U svetkovini Uznesenja Presvetoga Križa, kršćanin mora voditi računa o dvjema stranama jedne medalje. Križ i Uskrs. Križ Uskrslog sa svim svojim ranama-Uskrsnuće Raspetoga sa svim svojim svjetlom. Parafrazirajući Kanta: “Križ bez uskrsnuća je slijep-Uskrsnuće bez križa je prazno.
Bog je tako ljubio svijet da je dao svog sina jedinorođenca…..
Između Boga i svijeta, vele : velika je udaljenost, nepomirljivost, nedodirljivost, a Bog je tako ljubio svijet… Dakle, točka dodira jedino je Ljubav. Mi nismo kršćani zato što ljubimo Boga. Mi smo kršćani jer vjerujemo da nas Bog Ljubi. (Xardel). Spas nije u tome što ja njega ljubim, nego u tome što on mene ljubi………………..