Resurrexit sicut dixit
– Uskrsnu kako je rekao! Aleluja! Što se točno dogodilo u Jeruzalemu onogproljetnog jutra (1. travnja tridesete godine) koji nazivamo uskrsnim, najznačajnijim danom
u povijesti čovječanstva, najvećim danom koji nam učini
Gospodin, velečanstvenim čudom
koje se pretvori u pravo otajstvo?
Slijedimo kronološki događaje ili doživljaje pojedinih
osoba ili skupina.
1. Žene Galilejke
– Magdalena, Ivana, Marija majka Jakovljeva i
Josipova, možda i neke
druge – rano ujutro, svakako za mraka, pošle su na
Isusov grob pomazati mrtvo tijelo, kojem
nisu mogle iskazati posljednje počasti na Veliki
petak jer je nastupila neradna subota, Pasha.
Dok su putem išle, razgovarale su međusobno. „Tko
će nam otkotrljati kamen s vrata
grobnih?“. Međutim, došavši na grob, nađu grobni
kamen otkotrljan i anđela gdje sjedi s
desna. One se preplaše. A on im reče: Ne plašite se.
Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga?
Uskrsnu! Nije ovdje.“ Stoga neka jave apostolima
da Isus ide pred njima u Galileju. Tu će ga vidjeti.
2. Te iste žene,
zbunjene kakve već jesu i bez anđelova navještenja,
nakon jedno pola sata
na povratku u grad naiđu na uskrslog Isusa i kaže
im ono što im je rekao njegov anđeo.
3. Koliko preradosne,
toliko i preplašene, dođu žene u grad, već
je svanulo, i prenose
apostolima sve od riječi do riječi, i što im je anđeo rekao,
i što im je Isus poručio.
4. Apostoli s prve i glatko odbiju uopće povjerovati ženskim
tlapnjama. Vi anđela vidjeste, i to
dva? Vama se Isus ukazao? Tako sumnjičavi apostoli.
6. Petar i Ivan odlaze na grob. Ivan prvi dotrčao, ali je pustio
Petra, zadihanog, da prvi poviri,
te obojica ustanove da je doista Isusov grob prazan
i da su povoji, u koje je bilo umotano
Isusovo izmrcvareno tjelo, uredno složeni.
7. Isti se apostoli vraćaju s groba
u grad sa sigurnošću da je uskrsnuo i javljaju to
i ostalim apostolima. Vjera je u apostola sada malo živnula.
8. Isus se potom ukazuje Petru,
i to samo njemu. Licem u lice. Oči u oči. Uskrsli učitelj i
propali učenik. Koliko je taj susret trajao? Ne znamo.
Eto toliko koliko je bilo potrebno da mu
Petar razotkrije svoje vlastito srce probodeno
izdajom i odreknućem. Bilo je to veliko
pomirenje Petrovo s Isusom. I Isusov veliki dar oproštenja
Prvaku Apostolskog zbora. Sad mu
učenik nije više govorio: Odlazi od mene, Gospodine,
grešan sam ja čovjek, nego je sigurno
rekao: Spasi me, Gospodine, jer sam ja izgubljen
čovjek, koji sam se odrekao i Tebe i sebe.
9. Ono što nas začuđuje,
evanđelisti nigdje ne spominju da se Isus ukazao
svojoj majci. Zar je potrbno spominjati? Da se Isus ne ukaže
svojoj majci? I to onakvoj majci!
Vratimo se na glavnu rečenicu uskrsnoga evanđelja:
„Uskrsnu! Nije ovdje!“ Nije ovdje gdje ga vi tražite, žene
galilejske: u grobu, na Kalvariji, u Jeruzalemu. On
je od sada u gladnome i zatvorenome. U djetetu i siromahu.
Gdje su dvojica ili trojica skupljena u njegovo ime.
U svakoj euharistiskoj žrtvi, u svakoj pričesti, crkvi i
svetohraništu. Tu ga trebamo tražiti? Nađemo li ga
tu, bit će nam sretan i preradostan Uskrs! Svima.