5.nedj. k.c.g. (c)
U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izišli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kad dovrši pouku, reče Šimunu: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov”.. Učiniše tako i uhvatiše mnogo riba……..Oni dođoše i napuniše obje lađe….. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek Gospodine.”….. Isus reče Šimunu: ” Ne boj se! Odsad ćeš loviti ljude”!
Jedna grupa razočarani ribara, cijelu noć su ribarili i ništa nisu ulovili, upravo tamo gdje su stali Gospodin ih ponovno šalje. Tako Gospodin čini sa svima: predlaže svakome poziv s pažnjom i mudrošću, kao Petru s one tri riječi:
–zamoli ga da se otisne s obale: Isus moli Petra, traži uslugu, nikad se ne povlači;
–ne plaši se: Bog dođe kao ohrabrenje za život, oslobađa od straha koji paralizira srce.
–ti ćeš biti: Isus odmah upire pogled u budućnost posvješćujući mi rascvjetalo i perspektivno sutra, po njemu, nijedan čovjek se ne određije svojim granicama nego svojim mogućnostima.
Petar je umoran. Poslije neuspjela riblova, sve što je htio jest vratiti se na obalu i otpočinuti, ali ipak ga nešto potiče i govori mu: Dobro, na tvoju riječ bacit ću mreže.
Što to Petra potiče da tako povjeruje. Za Isusa, gledati osobu i ljubiti je, bila je ista stvar. Petar u Isusovim očima vidi ljubav za sebe. Osjetio se ljubljen. Osijeća kako je njegov život siguran uz Isusa. Kršćani su oni koji, kao Petar, vjeruju u Božju ljubav. Mreže se napuniše. Petar je, pred čudom zanijemio – šokirao se: Gospodine, udalji se od mene, jer ja sam grešnik.
Isus odgovara na najljepši način, način koji oduševljava. Prenosi Petra na jednu sasvim drugu razinu. Zaboravljajući njegovu prošlost i njegove propuste i grijehe. On se ne da impresionirati ničijim slabostima. On gleda budućnost: Ne plaši se! Bit ćeš ribar ljudi. Skupljat ćeš one iz kruga koji vjeruju da žive a ne žive; pokazat ćeš im da su stvoreni za nešto drugo, za drugo nebo i drugi život. Kad se ulove ribe, one umiru. Ljudi ne: loviti ih- znači – da su za život predodređeni. U bibliskom smislu to znači da su u jednoj borbi spašeni od smrti i ostali na životu. U borbi za život čovjek će biti spašen, zaštitćen od propasti koja mu prijeti da ga proguta.
Isus tako radi i u našim iskušenjima. Gospodin nas ne ostavlja, što više ponavlja: “Molim te, dopusti mi ući u tvoju barku!” Primi me u tvoju svagdašnjicu! I ako mi kao Petar, ostanemo zatečeni ovom Gospodinovom molbom i odbijemo je u ime naše nedostojnosti (“udalji se od mene, jer sam ja grešnik”), Isus će ostati vjeran svojoj ljubavi za nas. On odgovara, ne umanjujući naše slabosti (“Ma ne! Nije istina da si ti gršnik”), nego kaže: “Ne plaši se”. Kao da hoće istaknuti – da pred Bogom – budućnost više vrijedi od prošlosti i sadašnjosti; moguće sutrašnje dobro više vrijedi od jučerašnjeg zla.
Najveće učinjeno Isusovo čudo za ljude, dakle, nije toliko – pune mreže ulovljene ribe – koliko pomoć, koju im je pružio, da ne budu žrtve svojih razčaranja i obeshrabrenja u svojim životnim neuspjesima i porazima. Odgovor učenika je bio spreman, potpun, i bezuvjetan (“Izvukli su barke na suho, sve su ostavili i slijedili su ga”). A naš ? A mi?