Svaki čovjek u svom zemaljskom životu je na putu prema nečemu što mu obećava potpuno ostvarenje tako da Gospodinu preda ono najbolje od sebe. Osobni pozivi odvode osobe na različite putove. Netko je pozvan da formira obitelj, temeljna stanica društva, netko je opet pozvan da se dade u službu bližnjega putem misijske djelatnosti, a netko je opet pozvan na posvećeni redovnički ili svećenički život. Nije važno koje zvanje pojedinac izabere, važno ga je znati prepoznati, slušati i s radošću i zauzetošću ga slijediti.
Zvanje nije pitanje glave nego srca. “Nije plod ljudskog projekta ili spretne organizacijeske strategije” kako je govorio Benedikt XVI- nije to naša zasluga, Bog je taj koji nas traži. “Mi ne mamo nikakvu zaslugu”, govorila je Majka Terezija. Zvanje klija tiho u nutrini svakog 0d nas i stoji tamo čekajući svoje buđenje i šalje nam signale. Može se dogoditi da ih u letu ne prihvatimo, ne prepoznamo ili da ih krivo protumačimo. Zvanje je dar Božiji, mistična incijative ne prevarljivog Boga, koja ulazi u život jedne osobe zavodeći je ljepotom svoje ljubavi rezultirajući jednim posvemašnjim i definitivnim darivanjem božjoj ljubavi. Benedikt XVI.