Smisao samoće, koji puta, umjesto da je pozitivan on je negativan. Razumje se, govorim o kozmičkoj samoći, samoći u svemirskom misteriju. Znamo da ti mračni momenti i a isto tako i poteškoće vjere zapravo su izazov za onoga koji vjeruje i moli.Ipak sve nas to ostavlja pomalo izgubljene i uplašene i često imamo osjećaj da hodimo u prazno. Neprobojan misterij ostaje sada i uvijek.
Što se više uči, studira prije dolazimo do spoznaje kako je znanost nesposobna odgonetnuti posljednje tajne postojanja. Isto tako, što se više uči prije se dolazi do spoznaje kako se i teologija mora pretočiti, preliti u poniznost i meditaciju odnosno adoraciju.
Čita se kod Junga “Moderni čovjek u traženju jedne duše”: “Čovjek je uvijek potrebovao duhovnu pomoć koju mu religija pruža”.
Znanost opisuje, filozofija traži tumačenje, rastumačuje, ali Objava riješava. Znanost traži zakone koji upravljaju svemirom; filozofija se pita “zašto” postoji svemir sa svim svojim zakonima, ali Objava, samo ona, daje motiv postojanja pojedinca u svemiru.
Znanost nije vrijedna i valjana za čovjeka ako je bez ili protiv Boga.
Kozmička samoća ima samo jedan izlaz: ruke Božje, drugog puta nema inače ostaje samo gorko razočaranje i beznađe.