O da razdereš nebesa i siđeš (Iz 63,19)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas…….”
Čekanje i iščekivanje, dva su imena došašća, imaju jedan te isti korjen, težiti nečemu usmjeriti pamet i srce prema nečemu što manjka a koji se bliži i raste. Majke su one, koje u biti poznaju iščekivanje, koje su naučile kroz devet mjeseci noseći u svom krilu život koji klija. Došašće je vrijeme upućivanja. Sve je nekako bliže, Bog nama, mi drugima, ja sam sebi. Događaj u kojem se umanjuju razlike: između nebe i zemlje, između čovjeka i čovjeka. Isus nam govori o Bogu koji u ruke čovjeka stavlja svijet i sve stvoreno. Kakvo i koliko povjerenje! Isus se boji tvrdoće našeg srca. Tvrdoća našega srca je bolest koje se Isus najviše boji. (Iz 63,17). Drugi strah jest čovjekova pospanost. Boji se, kada dođe, hoće li nas naći budne. (Marko, 13,36).
Došašće je dobra priprava za dublji doživljaj božićne poruke. Kao što imamo pripravu za Uskrs, a to je korizma (40 dana), crkva je rano uvela i pripravu za Božić. Do kraja 16. stoljeća priprava za Božić trajala je šest nedjelja. Nakon kalendarske reforme, priprava za Božić traje četeri nedjelje i nema više naglašeno pokorničko obilježje kao što je to u korizmeno vrijeme.
Došašće je vrijeme priprave za Božić (25. prosinca), ali je i vrijeme priprave za drugi, konačni , dolazak Isusa Krista, što će se ostvariti na kraju vremena. To dvojstruko usmjerenje došašća prožima cijelo ovo razdoblje.. U prvom dijelu došašća više se naglašava konačni Isusov dolazak, a u drugom dijelu došašća više se naglašava njegov povijesni dolazak (Božić).
U vrijeme došašća naglašenu ulogu imaju proroci. Najistaknutiji među njima je prorok Izaija, pogotovo u prve dvije nedjelje došašća, a Ivan Krstitelj dominira u drugom dijelu došašća.
Kroz cijelo vrijeme došašća osijeća se jedno čeznuće prožeto nadom i iščekivanjem. Strah i bojazan nisu karakteristike došašća (makar se govori i o posljednjim stvarima, o svršetku svijeta) nego je to povlašteno vrijeme nade i čežnje u spasenje i oslobođenje, kojega donosi prvi dolazak Sina Božjga.