Lijpa priča o praštanju:
Kajin i Abel se susreću nakon smrti Abela. Putovali su pustinjom i izdaleka su se prepoznali (….) Braća su sjela na zemlju, zapalili vatru i jeli. (…..) U svjetlu plamena, Kajin primijeti na licu Abela znak kamena te mu odmah pade zalogaj iz usta pa upita Abela je li mu oprostio. Abel odgovori: “jesi li tu ubio mene ili ja tebe, ne sijećam se više, budimo ovdje skupa kao i prije”. “Sad znam da si mi uistinu oprostio” reče Kajin, jer oprostiti znači zaboraviti i ja ću nastojati zaboravit. Abel reče potiho; “Tako je , sve dokle traje grižnja savijesti traje i grijeh”. (Jorge Lous Borges)
OPROST JE DAR BOŽJI!