Župa Uznesenja BDM iz Molva organizirala je hodočašće u Rim, Asiz i Padova (22.-27. studenoga) u povodu zaključenja godine vjere. Varaždinski biskup mons. Mrzljak otvorio je Godinu vjere za Varaždinsku biskupiju baš u Molvama, 14. listopada prošle godine. Želja nam je bila da hodočašćem u Rim, na grobove apostolskih prvaka sv. Petra i sv. Pavla, zaključimo Godinu vjere s papom Franjom. Na petodnevnom hodočašću uz izvanredno i kompetentno vođenje g. Slave Mandurića iz agencije Kraljice Mira iz Zagreba, te uz duhovnu pratnju o. Tomislava Glavnika, molvarskoga župnika, hodočasnici su posjetili brojna mjesta, kako u Rimu i Vatikanu, tako i u Asizu i Padovi, gdje smo posjetili i molili na grobovima sv. Franje, sv. Klare, sv. Antuna Padovanskoga, sv. Leopolda Mandića i bl. pape Ivana Pavla II.
Posebno lijepo bilo je u crkvi i zavodu sv. Jeronima u Rimu, gdje nas je dočekao mons. Jure Bogdan, rektor i u svome pozdravu osvrnuo se na svoje časne prethodnike mons. Magjerca i mons. Kokšu, dugogodišnje rektore Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Po Vatikanu, Vatikanskim vrtovima i Bazilici sv. Petra proveo nas je o. Đuro Hontić, vatikanski ispovjednik, koji je svojim zauzimanjem omogućio da kao posjetitelji i hodočasnici vidimo i posjetimo neka mjesta u Vatikanu, koja su inače teže dostupna za posjet.
Najsvečaniji trenutak bio je na svečanom misnom slavlju, 24. studenoga, na nedjelju Krista Kralja svega Svijeta i zaključenja Godine vjere, što ga je predvodio papa Franjo. Papa je u svojoj homiliji potaknuo okupljene vjernike i Crkvu da prepoznaju u Kristu središte stvaranja, Božjeg naroda, središte povijesti i čovječanstva. Ali je prije svega pozvao sve vjernike da ponovno stave Krista u središte vlastitog srca, usprkos vlastitim ograničenjima, i s potpunom sigurnošću da mogu računati na Božje milosrđe. Isus, rekao je Papa, izgovara samo riječi oproštenja, ne osude, a njegovo obećanje dobrom razbojniku, dodao je, daje nam veliku nadu; govori nam da je Božja milost uvijek obilnija od molitve kojom je tražimo.
Papa se na početku mise, okružen s 1200 koncelebranata i pred više desetaka tisuća ljudi, poklonio pred relikvijarom u kojem se čuvaju kosti koje se pripisuju svetom Petru, koje su po prvi put bile javno izložene. Prije mise, prema Papinoj želji, među okupljenim vjernicima je organizirano prikupljanje milodara za stanovništvo Filipina pogođeno tajfunom Haiyan. Na početku svoje homilije Papa je podsjetio kako je Godinu vjere proglasio papa Benedikt XVI. “kojem upućujemo izraze ljubavi i zahvalnosti za taj dar koji nam je dao. Tom providonosnom inicijativom on nam je pružio priliku da ponovno otkrijemo ljepotu onoga puta vjere koji je započet na dan našeg krštenja i kojim smo postali djeca Božja i braća u Crkvi”, rekao je Papa. Pozdravio je zatim prisutne patrijarhe i više nadbiskupe istočnih katoličkih Crkava, a preko njih sve kršćane koji žive u Svetoj zemlji, Siriji i na čitavom Istoku. Isus je središte stvaranja i od vjernika, ako želi biti to, se traži da prepozna i prihvati u životu da Isusu Kristu pripada središnje mjesto, u mislima, u riječima i u djelima. I tako će naše misli biti kršćanske misli, Kristove misli. Naša djela kršćanska, Kristova djela. Naše riječi kršćanske, Kristove riječi. Kada se, naprotiv, izgubi to središte, zato što ga se zamijenilo s nečim drugim, to može biti samo štetno, za okolinu i za samoga čovjeka. Krist je i središte Božjeg naroda, nastavio je Papa. Krist je “brat” oko kojeg se okuplja narod, koji preuzima brigu za svoj narod, za sve nas, po cijenu vlastitog života. U njemu mi smo jedno: samo jedan narod; ujedinjeni s njim, dijelimo njegov put, istu sudbinu. Jedino u njemu, u njemu kao središtu, imamo identitet kao narod. Krist je i središte povijesti čovječanstva i središte povijesti svakoga čovjeka. Njemu možemo povjeriti radosti i nade, žalosti i tjeskobe svoga života. Kada je Isus u središtu, i najmračniji trenuci našeg života bivaju obasjani svjetlom, i on nam daje nadu, kao što se to dogodilo s dobrim razbojnikom iz Evanđelja. Dok mu se svi izruguju i obraćaju s prezirom, taj čovjek, koji je griješio u životu sve do kraja, moli Isusa raspetog s njim da ga se sjeti kada uđe u svoje kraljevstvo a Isus mu obećava da će još danas biti s njim u raju, to jest njegovu kraljevstvu. Isus izgovara samo riječ opraštanja, ne riječi osude; a kada čovjek smogne hrabrosti da traži to oproštenje, Gospodin nikada ne dopušta da ta molba ode u vjetar.
Za vrijeme cijeloga hodočašća iskoristili smo priliku za molitvu, kako za dobro Crkve, Domovine, te svojih obitelji i ljudi, koji su nam se preporučili u molitve. Posebno smo mislili i molili za uspjeh referenduma u Republici Hrvatskoj, koji će donijeti zaštitu instituciji braka, kao zajednici muškarca i žene.