ŽUPNA CRKVA DOBILA POVLASTICU POTPUNOG OPROSTA VREMENITIH KAZNI

APOSTOLSKA POKORNIČARNA uputila je našoj župi Dekret o podjeljivanju oprosta za našu Župnu crkvu kao odgovor na zamolbu koju  smo uputili prije 14 mjeseci. Dekret je 19. studenoga 2012. u Rimu potpisao Emmanuel kardinal Monteiro De Castro, veliki pokorničar i Christophorus Nykiel, upravitelj Apostolske pokorničarne. Zamolbu je podržao i naš varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. U zamolbi smo tražili da bi vjernici i hodočasnici, koji u prigodi velikih hodočašća (Uskrsni i Duhovski ponedjeljak, Nedjelja Srpnjica, Velika i Mala Gospa) dođu (ili: Župljani koji zbog starosti, bolesti ili zbog nekog drugog teškog razloga budu spriječeni [doći u crkvu], mogu dobiti potpuni oprost ako se pokaju zbog svih svojih grijeha, te ako obećaju da će, čim im to bude moguće, izvršiti tri spomenuta uvjeta, i kad se pred bilo kojom sličicom Nebeske zaštitnice duhovno pridruže marijanskim slavljima, te milosrdnom Bogu vjerno prinesu svoje molitve i patnje.) u molvarsku župnu crkvu i učine odredbom propisano (Ispovijed, pričest, molitve na nakanu Svetoga Oca), mogli dobiti potpuni oprost vremenitih kazni. Povlastica oprosta vjernicima, koji posjete župnu crkvu dana je na vrijeme od sedam godina. Dobivanje oprosta vremenitih kazni je veliki događaj za afirmaciju našeg Marijanskog prošteništa!

Prijevod dokumenta s latinskog jezika (preveo dr. Tomislav Mrkonjić OFMConv.):Dekret-Molve_prijevod

OPROSTI

Iz Katekizma Katoličke crkve:

1471 Nauk i praksa oprosta u Crkvi usko su povezani s učincima sakramenta Pokore.

ŠTO JE OPROST?

“Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca”.

“Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno”. Oprosti se mogu primijeniti živima ili pokojnima.[70]

KAZNE ZA GRIJEH

1472 Da bi se shvatili ovaj nauk i praksa Crkve, treba imati u vidu da grijeh ima dvostruku posljedicu. Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život; to se lišavanje zove “vječna kazna” za grijeh. S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilištem. To čišćenje oslobađa od takozvane “vremenite kazne” za grijeh. Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog dosuđuje izvana, već kao posljedice same naravi grijeha. Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi može postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.[71]

U ZAJEDNICI SVETIH

1473 Oproštenje grijeha i obnova zajednistva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju. Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe taj dan, sučeljavajući se vedro sa smrću, kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi, te molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži “starog čovjeka” i obuče “novog covjeka”.[72]

1474 Kršćanin koji nastoji da se očisti od svakoga grijeha te se uz pomoć Božje milosti posveti, nije sam. “Život svakoga Božjeg djeteta čudesno je, u Kristu i po Kristu, povezan sa životom sve druge kršćanske braće u nadnaravno jedinstvo Kristova otajstvenog Tijela, tako da skoro nastaje jedna mistična osoba.”[73]

1475 U općinstvu svetih, dakle, “među vjernicima – onima koji su već stigli u nebesku domovinu, onima koji svoje krivnje još ispaštaju u čistilištu ili onima koji su još na ovozemnom putovanju – postoji trajna veza ljubavi i obilata razmjena svih dobara”.[74] U toj čudesnoj razmjeni svetost jednoga koristi drugima daleko više od štete koju je grijeh jednoga mogao prou

zročiti drugima. Tako obraćanje općinstvu svetih omogućuje raskajanom grešniku da bude u kraće vrijeme i uspješnije očišćen od kazna za grijeh.

1476 Ta duhovna dobra općinstva svetih nazivamo također riznicom Crkve; “nije to skup dobara nalik na materijalno bogatstvo nagomilano kroz vjekove, nego neizmjerna i neiscrpljiva vrijednost koju imaju kod Boga ispaštanje i zasluge Krista našega Gospodina, prinesene za ljudski rod da bude oslobođen od grijeha i uniđe u zajedništvo s Ocem. Dakle, u Kristu Otkupitelju nalaze se u izobilju zadovoljštine i zasluge njegova otkupljenja”.[75]

1477 “Jednako tako toj riznici pripada i vrijednost doista neograničena, neizmjerljiva i uvijek nova koju kod Boga imaju molitve i dobra djela blažene Djevice Marije i svih svetaca koji su se, slijedeći po njegovoj milosti stope Krista Gospodina, posvetili i izvršili poslanje koje im je Otac povjerio; i tako, radeći na svome spasenju, surađivali su i na spasavanju svoje braće u jedinstvu otajstvenog Tijela”.[76]


1478 
Oprost se dobiva po Crkvi koja se, snagom vlasti vezivanja i odrješivanja, što ju je dobila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina, te mu otvara riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć tom kršćaninu, nego i potaknuti ga na djela pobožnosti, pokore i ljubavi.[77]

DOBITI BOŽJI OPROST PO CRKVI

1479 Budući da su vjerni mrtvi na putu čišćenja također članovi istog općinstva svetih, možemo im pomoći, između ostalog, stječući za njih oproste, da bi tako bili olakšani od vremenitih kazni za grijehe.

© Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije Molve | Dizajn: NiV